LENGER, Lenđer
Atribucija
Lenger
- palanka: Ja sad odoh u Lenger-palanku (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 25:91) - bez atribucije: Na Lengeru drmnuše topovi (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 25:699)
- vlaški: I do Brinja do vlaškog Lenđera (KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 60:48)
- bez atribucije: I kobila od Lenđera bana (KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 40:1133)
Geografski položaj
Neutvrdiva ubikacija.Istorijat
„Iznad varoši Visokog diže se […] brdo Grad visoko 167 m nad morem. Samo zapadna ivica tog brda vezana je jednim zaravnjenim srtom za brdo Baranjušu (oko 650 m); na tom srtu je selo Grad.
Selo je prozvano po tome što se nalazi u neposrednoj blizini ostataka starog grada Visokog, po kojima se i samo brdo zove Grad. Taj grad je bio veliki, srazmerno drugim u blizini, a sačuvan mu je samo jugozapadni ugao. Istorija tog grada je istorija Visokog. U narodu se pripoveda da je u ovom gradu bio Kulin-ban. U celoj okolini Visokog opšte je verovanje, da je ovo bio iz narodne pesme poznati grad Leđan ili Lenđer. Pod gradom, blizu seoskih kuća, ima nekoliko srednjovekovnih stećaka.”*
Epski kontekst
U pesmama se „Lenger-palanka” sreće samo kod muslimana i uvek kao hrišćansko mesto u Primorju. U njemu vlada Pavle general koji ima lepu ćerku Ružu (MH III, 25), ili ban čiji konj trči zajedno sa najboljim konjima, ali izgubi trku od muslimanskog junaka (KH II, 40). „Lenger-palanka”, mada (sa stanovišta jezika) može označavati bilo koje primorsko mesto sa lukom, ipak će biti neko konkretno mesto na moru jer se u dvema pesmama iz različitih zbirki put do njega opisuje na sličan način:
Pa okrenu kroz Velebit kleti,
On okrenu u principovinu,
Pređe hunku carsku i ćesarsku,
I osvanu na Primorju ravnom.
Aga tegli do Lenger-palanke
(MH III, 25:142–147)
Ja sam skoro uzjaho dorata,
Potjero ga preko Velebita,
Pa od Zadra, do Herceg-Novoga,
I od Brinja do vlaškog Lenđera,
Od Zrmanje pa do Zvonigrada,
Do Otočca, do vode Gaščice
(KH II, 60:45–50).
Literatura
 | 1928 | Филиповић, Миленко: Височка нахија, Српски етнографски зборник, Насеља и порекло становништва XLIII. [435*] cobiss |