ZADVARJE
Atribucija
- bez atribucije: Od Zadvarja Borčiću Alija (MH IX,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/6. Junačke pjesme (historijske, krajiške i uskočke pjesme), knjiga deveta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, 1940. (MH IX) 23 :20)
Geografski položaj
43° 25' N, 16° 53' EOpštinsko mesto i ostaci srednjovekovnog utvrđenja u Hrvatskoj (Splitsko-dalmatinska županija).
Istorijat
Stari grad Zadvarje smatran je za vrata ili dveri primorja i Cetine. U XVI v. Turci su proširili postojeću tvrđavu i tako obezbedili kontrolu nad Dubcima i Cetinom.
Iako pesma kao držaoca Zadvarja pominje Aliju Borčića, u legendi je po zlu zapamćen jedan drugi Turčin – zadvarski beg Murat. Priča se da njegov duh još uvek – o uštapu – dolazi na zloglasnu Muratovu kulu.
Epski kontekst
Epsko Zadvarje pominje se u kontekstu prošnje izbirljive lepote devojke:
Prosci prose na sve četri strane:
S mora jesu dva mlada mornara,
Od Cetine Šarac Mamut-aga,
Od Zadvarja Borčiću Alija,
A od Zadra bane Zadranine,
A od Skoplja dva mlada Kopčića,
Od Bosne su dva mlada vezira,
Iz Kotara Smiljanić serdare,
Iz gorice Tomić Miovile,
Iz Mostara Jarebica Mujo.
Al se Mara nikom ne obeća. (17-27)
S mora jesu dva mlada mornara,
Od Cetine Šarac Mamut-aga,
Od Zadvarja Borčiću Alija,
A od Zadra bane Zadranine,
A od Skoplja dva mlada Kopčića,
Od Bosne su dva mlada vezira,
Iz Kotara Smiljanić serdare,
Iz gorice Tomić Miovile,
Iz Mostara Jarebica Mujo.
Al se Mara nikom ne obeća. (17-27)
Iako je kontekst neistorijski, izbor naglašenih punktova u pesmi odgovara realnoj slici prostora: od pojasa oko reke Cetine do Mostara (Skoplje koje se ovde pominje nije u Makedoniji već u Bosni – Uskoplje, tj. Gornji/Donji Vakuf).