PROMINA, Promin
Planina Promina i ostaci srednjovekovnog grada na njoj
Planina Promina
Istorijski nazivi
Promona
Etimologija
Od predslovenskog i predrimskog toponima Promona. Ženski rod Pròmīna prema planina, prvobitni oblik je svakako Pròmīn u skladu sa pravilom reflektovanja predslovenskih toponima na -ōna, up. Solin od Salona, Labin od Albona i dr. (Skok III 50b; up. i Лома 1997, 2). (A.L.)
Atribucija
- grad: U Promin bi u grad uselili (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:463) - kameni: Da sam poslo pod Promin kameni (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:260) - tvrd: Tvrd je Promin, sam ga bog ubio (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:454) - prokleti: Sad vam valja u Promin prokleti (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:615) - kleti: Ja sâm ostô pod Prominom kletim (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:201) - kraljev: Jer on ne će kraljeva Promina (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:923) - kod Promine: Razbit ne ćeš Promin kod Promine (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:453) - kod vode Promine: Biti Promin kod vode Promine (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:319) - bez atribucije: Kralj Prominlijć po Prominu hoda (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 5:416)
Istorijat
Danas je Promina župa na zapadnim obroncima planine Promine u Hrvatskoj, uz srednji deo reke Krke. Sa s/i se graniči sa gradom Kninom, a sa juga s Drnišom. Kod Drniša još uvek postoje ostaci antičkog grada Promone, a na brdu iznad njega ruševine starog srednjovekovnog grada koji je bio aktivan još i u tursko doba. Sama župa Promina je geografski naziv za područje koje obuhvata više sela: Oklaj, Razvođe, Lukar, Suknovci, Matasi, Puljani, Čitluk, Mratovo, Bogetići, Ljubotić, Marasovine, Necven, Babodol i Podi.
Promina je tako nazvana po liburnskom gradu Promoni, koji se prvi put u pisanim dokumentima spominje 51. pre n.e. Kada su ga od Liburna zauzeli Dalmati i granicu pomakli na reku Krku 34. pre n.e., Liburnima su u pomoć došli Rimljani, koji su već do tada osnovali vojni logor u Burnumu, današnjoj Šupljaji, te s carem Oktavijanom na čelu zauzeli Promonu i sravnili je sa zemljom. Iako se antička Promona nikad više nije obnovila, ostalo je ime za planinu na čijim se obroncima nalazila i za područje zapadno od nje. Od Promone, Andertiuma (današnji Muć) i Salone (današnji Solin), kroz oblast Ogorje, vodio je put do Splita. Kasnije su ovi stari gradovi zamenjeni Kninom i Klisom, a na mestu antičke Promone podignuto je naselje Tepljuh kod Drniša.
U srednjem veku u Promini se spominje više istaknutih hrvatskih plemićkih porodica kao što su Svačići (od kojih je u Promini rođen i poslednji hrvatski kralj Petar Svačić), zatim Šubići, Nelipići, Martinuševići i drugi koji su podizali svoje gradove. U X v. postojala je i crkvena opština Promina, a obuhvatala je celokupno područje ispod planine Promine, od Knina do Drniša i reka Krke i Cikole. Uz gradove, tu su se nalazili i crkveni objekti od kojih su još i danas vidljivi crkva sv. Martina u Mratovu (prvi put se spominje 1412) i u Necvenu temelji crkve koja je bila posvećena Svetom duhu.
Turci su zauzeli Prominu posle pada Knina (1522).
Epski kontekst
U ovoj pesm (MH III, 5) i Promin je grad (ne župa), i to kaurski (verovatno onaj srednjovekovni čije ruševine još uvek postoje). Teorijski, radnja se može datirati u godinu pada Promine pod Turke, tj. u 1522. ukoliko se u obzir uzmu samo ruševine srednjovekovnog grada iznad antičkog lokaliteta. Poljska princeza kao žena „od Promina kralja” najverovatnije je epska fabulacija, budući da se nigde u izvorima ne pominje ženidba nekog od hrvatskih držalaca grada/župe „Lehovkinjom Marom”, ili bar samo Poljakinjom. Siže je varijanta Vukove pesme «Smrt vojvode Prijezde» (Vuk II, 84), a izbor Promine za mesto zbivanja i dovođenje samog sultana pod gradske zidine možda bi se mogao povezati sa činjenicom da je baš tu rođen poslednji hrvatski kralj.
Literatura
 | 1937 | Gunjača, Stjepan: Topografska pitanja na teritoriju stare Cetinske županije s ekskursima o ubikaciji Setovije i Tiluruma, Zagreb – Split. |
| 1969 | Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969. cobiss |