LIMAN
Atribucija
- bez atribucije: Do Limana i mora sinjega (KH I,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga I, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH I) 2:84); KH I,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga I, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH I) 21
Geografski položaj
Neutvrdiva ubikacija.Epski kontekst
U pesmi se najverovatnije ne misli ni na koje određeno mesto, pa ni na danas postojeće, kod Valjeva. Iz formulacije: [mi ćemo – kažu Turci Rakociji kralju]
Sa stolice tebe pokrenuti,
Goniti te do Jabuke mlade,
A otale do Jabuke stare,
Pa otale do Karalimana,
Do Limana i mora sinjega,
U sinje te more potopiti,
Oli tebe živa uhvatiti,
Na peškeš te caru otpremiti (KH I, 2:80–87)
Goniti te do Jabuke mlade,
A otale do Jabuke stare,
Pa otale do Karalimana,
Do Limana i mora sinjega,
U sinje te more potopiti,
Oli tebe živa uhvatiti,
Na peškeš te caru otpremiti (KH I, 2:80–87)
dalo bi se zaključiti da Karaliman i Liman služe ovde kao opšte ime za morske luke, tj. kao hiperbole za dužinu gonjenja. Pomen Jabuke – stare i mlade, upućuje na predanje o poslednjem vremenu Turske carevine (vide ).
U KH I, 21 Liman se pominje u drukčijem kontekstu:
Odvede ga u svoju odaju,
Na mehko ga šiljte posadila,
Iz dolafa pivo izvadila
U bocama od četiri ruke,
Za mezeta mehkijeh smokava,
I bijele ribe iz Limana (655–660)
Na mehko ga šiljte posadila,
Iz dolafa pivo izvadila
U bocama od četiri ruke,
Za mezeta mehkijeh smokava,
I bijele ribe iz Limana (655–660)
gde Liman doista ne mora biti nikakvo određeno mesto.
U SM 85 pominje se izvesni Liman paša „od Skadra bijela“ koji u SM 114 gine od ruke Ilije Smiljanića.
Literatura
 | 1880 | Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, I-XIV, Zagreb, с1880-1952. |
| 1976 | Tabula Imperii Romani. Naissus, Dyrrhacion-Scupi-Serdica-Thessalonike, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana 1976. [95] cobiss |